Uređenje dječjih soba postalo je danas pravi izazov. Trend je u stanovanju smanjenje kvadrata, a povećanje broja prostorija.
Zbog toga su prosječne kvadrature današnjih dječjih soba u Hrvatskoj spale na 8-15 m², rijetko veće.
Da izazov bude veći, nerijetko je u sobu potrebno smjestiti dvoje djece.

Uzevši te činjenice u obzir, nije čudno da ljudi sve češće traže pomoć od struke, kako bi što bolje iskoristili prostor, a uz funkciju dobili i estetski prihvatljivo rješenje.

Krenimo od činjenice da jedna funkcionalna dječja soba mora sadržavati sljedeće elemente:
• Dio za spavanje i odmor
• Dio za spremanje stvari
• Dio za igranje i razonodu
• Dio za učenje i rad

1. Dio dječje sobe za spavanje i odmor


Na tržištu postoje gotovi dječji kreveti, uglavnom je standardna veličina kreveta ona za madrac veličine 200x 90 cm.
Takav krevet dijete može koristiti skroz do odrasle dobi.
Često krevete koje možemo nabaviti u salonima namještaja teško možemo uklopiti u ostatak sobe, problem je uglavnom u prevelikim uzglavljima ili okviru općenito, zato je dobro napraviti krevet po mjeri.
Ako radimo po mjeri, možemo se „poigrati“ s visinom dječjeg kreveta, pa recimo ispod njega staviti ladicu s dodatnim madracem, ili ladice za spremanje posteljine i sl.
Naravno tu su i već uobičajeni kreveti na kat, koji mogu biti izvedeni na svakakve maštovite načine, s ljestvama, a sve češće i stepenicama u kojima se skriva dodatni prostor za skladištenje stvari.
Kod projektiranja se često kreveti usklađuju u cijele sklopove s ormarima.
Neki od spomenutih modela vidljivi su na slikama.

2. Dio dječje sobe za spremanje stvari

Ormari, ladice, poličari, njih svaka soba definitivno treba što više.
Najbolje ih je organizirati da budu u sklopu s krevetima tj. ako ih možemo uklopiti u prostor na način da ga previše ne opterećuju.
Kod jako malih dječjih soba dobro je koristiti svijetle materijale za izradu namještaja, a boje unijeti kroz detalje (slike, tapete, igračke).
U svakom slučaju, vrlo je važno da se iskoristi svaki kutak, a to se najbolje može postići radeći namještaj po mjeri.
Prostor ispod i iznad kreveta također ne smijemo zaboraviti kao dio iskoristiv za skladištenje robe, igračaka, knjiga i sl.

3. Dio za igranje i razonodu te dio za učenje i rad

Eh, ako nam je, nakon što smo zadovoljili osnovna dva uvjeta, ostalo još i prostora za igru i rad, znači da smo dobro odradili svoj posao uređenja dječje sobe.
U ovaj dio priče svakako spada radni stol (za djecu školske dobi). Najidealniji polažaj radnog stola je takav da nam prirodna svijetlost dolazi s lijeve strane.
To nažalost nije uvijek moguće zadovoljiti, ali svakako treba gledati da se radni dio dobro osvijetli, barem umjetnim svjetlom.
Stolovi mogu biti raznih dubina i veličina, mogu biti fiksni, sklopivi, izvlačni već prema tome koliko prostora imamo na raspolaganju.

Uz stol, važno je da imamo i dobar i udoban stolac, jer dijete na njemu provodi dosta vremena sjedeći, nadalje korisno je da uz njega imamo nekakve ladice ili police za odlaganje knjiga i školskog pribora.
Za djecu školske i predškolske dobi potrebno je i organizirati prostor za igračke. Dobro je da se takav prostor nalazi iza zatvorenih vrata, dakle u ladicama i ormarićima kako bismo ga što manje vizualno dodatno opteretili neredom. I police su zadovoljavajuće rješenje koje može jako dobro izgledati, ukoliko igračke organiziramo u ukrasne kutije.
U posljednje vrijeme sve su češći „uljezi“ u dječijim sobama i televizori, play station, nintendo i sl. TV je moguće, ukoliko na vrijeme pripremimo instalaciju, okačiti na zid, ali možemo ga i spremiti iza nekih kliznih vrata ili ga jednostavno staviti na nisku komodu (koja krije igračke).
Ukoliko smo sve navedeno smjestili i dobro organizirali, na sredini bi sobe trebalo ostati barem 3-4 m2 slobodnog prostora za igru, jer ako toga nema onda smo u biti napravili spavaonicu.

Osim funkcije koju svakako u osnovi treba zadovoljiti, u dječijim su sobama vrlo važne boje.
Boje moraju biti nenapadne i neopterećujuće za dječju psihu.
To ne znači da ne smijemo upotrijebiti recimo crvenu boju, samo da pri tome moramo biti umjereni.
Uglavnom za dječje sobe nema strogih pravila vezano za boje i teksture dok god smo umjereni.
Zidovi mogu biti ukrašeni naljepnicama, tapetama, oslikani, ili jednostavno oličeni u omiljene boje.
Važno je da su površine jednostavne za čišćenje, da nema suvišnih oštrih kuteva, te da prostor ne izgleda preopterećen namještajem i bojama.
Zbog toga je svakako dobro se konzultirati sa stručnjacima za uređenje dječjih soba kako bi završni efekt , na sveopće zadovoljstvo, bio potpuni užitak za malce i njihove roditelje.